Španjolska je fenomenalna zemlja. Potpisujem. Većina nas iz 80-ih na maturalcima je vidjela komadić Španjolske. I tad je bila super. Moj mali čopor vidio ju je i doživio, sad već prošlog ljeta , uzduž i poprijeko. Ovo je jedan osvrt na španjolsku avanturicu s troje djece. Bit će dosta priče i o hrani jer ipak je ovo blog na kojem se piše o hrani. I ipak smo mi pomalo gastro frikovi.
1990 km prešli smo samo da bi se odmorili u Francuskoj. Večerali, prenoćili i krenuli prema Lourdesu pa put Španjolske. Za mene ni jedna večera u Francuskoj pa tako ni ova u jednom malom obiteljskom bistrou nije “samo večera”. Mlada žena dočekuje i poslužuje goste za sveukupno 10 stolova, a muž kuha. Lokalne sezonske namirnice izrasle u krugu od 50km i ne čini čudnovate kreacije na tanjuru nego naglasak stavlja na okuse. Ljetna topla večer na jugu Francuske, dobra hrana i dobro vino…što ti više treba? Ovo je bio dobar uvod u putovanje.
Prva od četiri stanice bila je La Rioja. Autonomna španjolska pokrajina, najmanja a najpoznatija kao vinska regija. Kamo god pogledaš, samo vinogradi. Pa misliš gle, kakve njive zelene. Jok, još vinograda…Raj na zemlji. Poznata je po crnim vinima tzv. riojas. Rioja ima i bogatu povijest. I zanimljive ljude. Jako bogat kraj, kako financijski ( jer na svako selo kao da ide 10 vinarija a još ih je toliko na putu od jednog do drugog) tako i duhom.
Logrono je glavni grad na rijeci Ebro i jedno od mjesta na hodočasničkom putu sv Jakova prema Santiago de Composteli, tzv. El Camino. Vina su ovdje božanstvena. Ljudi su si zaista dali truda. I vina ovdje nisu skupa. Stoga uglavnom ima dosta Amerikanaca koji istražuju ovu regiju Španjolske. Ili bar njenu vinsku kartu.
Villabuena de Alava, Laguardia, Logrono, Enciso, Ezcaray…brzo je prošlo četiri dana u Rioji.
Što se jede u Rioji I što svakako morate probati?
pintxosi svake vrste. chorizo i salchicon (vrste kobasica) jamon iberico (najbolji pršut). croquetas (mekani kroketi punjeni chorizom ili šunkicom- ovo uglavnom klincima nude, naši se nisu pretjerano oduševili). paprike u svim kombinacijama a posebno zelene pohane. morcilla (krvavice).bakalar. 100 vrsta graha na 100 načina. vino od grožđa tempranillo. crianza (zaslađeno zaleđeno vino- kao oni sokovi s komadićima leda što se rade u aparatima u slastičarnama)…
Ako ste već tamo evo restorana koje preporučujemo:
Enoturismo Eguren Ugarte, Restaurante Tradicional (sa posjetom vinskim podrumima ili vinogradima) http://egurenugarte.com/en
Kamo s djecom u Rioji?
Ne bi vjerovali koliko nalazišta tragova dinosaura ima u ovoj regiji. Fenomenalno mjesto sa Muzejem dinosaura, bazenima, adrenalinskim parkom, radionicama je Paleontological Centre of Enciso
Vrijeme je za nastavak puta. U Baskiju. A čime je najbolje započeti istraživanje Baskije nego posjetom Guggenheim muzeju?
Ephraim Owen Goldberg alias Frank Gehry, THE arhitekt, zaslužan je za postojanje jedne od najčudesnijih modernih građevina, jedne od najpoznatijih turističkih atrakcija Španjolske i najpoznatijih muzejaod 1997. kada je otvorio vrata. A kažu da ga je krenuo skicirati na salveti! Guggenheim je sam po sebi nešto što vrijedi vidjeti, iznutra I izvana. Izložbe koje smo vidjeli nisu me oduševile, valjda nam se nije poklopilo, ali zato me je muzej osvojio. I kao da je čitav Bilbao centraliziran oko njega. Nalazi se na rijeci, ispred njega je dugačka šetnica, klupice, sladoledi, kafići…čista uživancija. Preporučamo.
Baskija je naseljena još od paleozoika. Izmjenilo se tu čudo plemena i naroda. Povijesna je regija i nema političko tijelo koje vlada čitavim teritorijem. Podijeljena je na sedam regija od kojih četiri južne pripadaju Španjolskoj, a tri sjeverne Francuskoj. Naravno, i one se dalje dijele. A ja već gnjavim…
Vittoria Gasteiz je glavni grad pokrajine Alava i drugi najveći baskijski grad. Duge i burne povijesti, danas je to sasvim ugodan grad poznat i po festivalu Fiesta de la Virgen Blanca (Festival Bijele ili Čiste djevice) koji se održava svakog ljeta u kolovozu u čast zaštitnice grada. I grad zaista živi taj festival. Na svakom trgu i u svakoj ulici, u svakom parku nešto se svira, nešto se pjeva, spremaju se pintxosi i toče txakoli (lokalna vrsta vina) ili cervezza, i mladi i stari i oni između, a zovu ih, u slobodnom prijevodu “fažolari”, obučeni su u lokalnu. Sve u svemu, kako nam je rekao recepcioner u hotelu: “Many people, loco people!”.
U Rioji je bilo teško razumijeti lokalno stanovništvo, tamo se govori kastiljanski. Nekako smo se ipak sporazumjeli. U Baskiji se priča Euskara. Odustala sam na početku…
Ova je regija predivna. Ocean doslovce ulazi u šumu. Klima je divna. Zar treba pričati o vinima i hrani? U Baskiji je najveći broj restorana sa Michelinovim zvjezdicama u odnosu na broj stanovnika. Između ostalih u San Sebastianu je i onaj barbe Juan Marie i kćeri mu Elene Arzak. Elena Arzak proglašena je za najboljeg ženskog chefa prošle godine. Arzak je zaista u samom vrhu ugostiteljske ponude dugi niz godina. I uživali smo, tko ne bi. Izađeš misleći da ništa bolje vjerojatno nećeš pojesti na tom putovanju. E, dok se nismo spustili na sami jug Španjolske I otkrili gospodina Angela Leona. No, o njemu nešto kasnije.
Što se jede u Baskiji I što svakako morate probati?
još pintxosa u svim kombinacijama. inćuni na razne načine. jako puno povrća: artičoka, šparoga i patliđana. paella. tapioka i paprike iz gvernike. churros (prženo slatko tijesto koje s čokoladom jedu za doručak). vino txakoli.
Ako ste već tamo evo restorana koje preporučujemo:
Arzak. Rezervacija obavezna. http://www.arzak.info/index.html
Restaurante Boroa, Amorebieta Etxano http://www.boroa.com/sp/index.php
Kamo s djecom u Baskiji?
Guggenheim muzej. Karte kupite unaprijed on-line kako bi izbjegli groznu gužvu.Teško da će im izložbe biti zanimljive, ali muzej kao građevina je predivan, a predimenzionirane skulpture oko muzeja su ima pravo otkriće. Kasnije šetnja uz rijeku i sladoled.
Kupanje. Na bilo kojoj plaži. Amusement park Monte Igueldo na istoimenom brdu iznad San Sebastiana, s predivnim pogledom na grad i ocean. Ogroman Aquarium s podvodim tunelom u San Sebastianu.
Istraživanje Baskije je izgledalo otprilike ovako: Bilbao, Gauteiz Arteaga, Amorebieta Etxano, Zumaia Gipuzkoa, Vittoria Gasteiz, San Sebastian. I zatim put prema Sevilli. Već sam spomenula da Baskija ima divnu klimu. Dani su topli, a noću se čak traži deka I nogice guraju u toplo. U Sevilli nas je dočekalo čak 23- 25 stupnjeva više!
Putovali smo svugdje. I s djecom i bez djece. I s kartama gradova i bez. U Veneciji koja je puna malih uličica, zakučastih prolaza i tunela nismo se izgubili. Ali ako se netko od prve snašao u Sevilli, skidam kapu. Do poda. Totalno se izgubili ali smo već prvu večer vidjeli veliku većinu onog to smo imali u “laganini itineraru”. Sevilla je lijepa, drugačija od svega što smo do tad vidjeli. Taj Maorski utjecaj koji se vidi u arhitekturi, osjeti u kulturi, vidi na licima ljudi…predivno I posebno.
Sevilla se nalazi na obalama Guadalqivira na prekrasnom položaju. Bio je to bogat i slavan grad već u doba arapske vladavine, a kasnije su iz njega kretali konkvistadori u osvajačke pohode i vraćali se donoseći prekooceansko blago. Danas je Sevilla sveučilišni grad i sjedište biskupije, te glavno trgovačko središte južne Španjolske. Veličanstvena Katedrala koja je izgrađena na temeljima džamije, dvorac Alcazar I zvonik Giralda tek su neka remek djela koja se mogu vidjeti u Sevilli, a koja su na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.
I La Mezquita u Cordobi sjajan je primjer španjolskog miksa stilova I razdoblja. U doba Vizigota na tlu današnje Mezquite bila je crkva sv. Vincenta. Nakon islamske invazije na Cordobu i uništavanja crkve, 785.g. pocela je izgradnja džamije i to najvažnije u zapadnom islamskom svijetu. Većina radova na ovoj impozantnoj i nezaboravnoj građevini napravljena je u to vrijeme. U radu i u projektiranju mihraba ( svetog mjesta iza kojeg imam vodi molitvu) sudjelovali su kršćanski arhitekti. Kralj Ferdinand III, El Santo, osvojio je Cordobu 1236.g. Džamija je pročišćena i iste je godine održana prva euharistija. U 16. st je dovršena a da se pritom nije diralo u strukturu i izgled džamije. Ovo je zaista nevjerojatno umjetničko, arhitektonsko i božje i ljudsko djelo. Cordoba je poznata još u antičko vrijeme, a u srednjem je vijeku bila glavni grad islamskog kalifata. Najnaseljeniji grad u 10.st. i intelektualno središte Europe u kojem je većinom muslimansko stanovništvo živjelo u mirnom suživotu sa kršćanima i židovima.
Što se jede u Andaluziji I što svakako morate probati?
Andaluzija: naranče ( u Sevilli su drvoredi po gradovima od divljih naranči, ima ih nevjerojatno puno). pekmez od zelenih rajčica. juhu gazpacho. salmorejo (može se jesti kao namaz ili kao gusta juha). tortilla espanola (omlet od krumpira). bulls tail ( meso bikovog repa dinstano i punjeno u tijesto). opet jamon iberico. riba s Atlantika na sve moguće načine (i to kakva riba, koliko neviđenih vrsta ribe i školjaka…). šeri vino i vino od grožđa pedro ximenez.
Sevilla, Cordoba, Cadiz, El Puerto de Santa Maria, Vejer de la Frontera. Andaluzijski itinerar. U zadnjem smo se okupali u oceanu gledajući Afriku, ovo je sami jug Španjolske. A u onom prije, El Puerto de Santa Maria, živi i radi Angel Leon. Može li ime i prezime biti poetičnije od ovog? Rodio se u Cadizu, školovao i radio po čitavoj Španjolskoj I Francuskoj i cijelo vrijeme žudio za povratkom u ovo seoce koje je predgrađe Cadiza i u kojem sada stvara najčudesnije obroke na svijetu. Radi se o ribljem restoranu, a ako se tko kuži u ribu i sva živuća morska stvorenja onda je to Angel Leon. Mi imamo Davida Skoku iz Bateline, a Španjolci Angela Leona. Filozofija je ista. Iz mora se vadi SVE i svaki se komadić alge, planktona, ribe, raka, školjke može i mora iskoristiti. I to kako…to je bio bez premca najbolji obrok u mom životu. Našem životu jer je svih petero uživalo u svakom zalogaju.
Dakle, preporuka restorana ide ovako:
Aponiente. http://www.aponiente.com
Ostalo je nebitno. Možda još Jardin la Casa del Califa, Vejer de la Frontera http://jardin.lacasadelcalifa.com/es/
Kamo s djecom u Andaluziji?
Sve znamenitosti u Sevilli. Šetnja kroz La Juderiu, židovsku četvrt. Predivni parkovi u Sevilli, posebno Maria Luisa Park. Torre Tavira i Camera obscura u Cadizu. Kupanje u oceanu.
Katalonija. Zadnja etapa. Utaborili smo se u selu Sant Llorenc de la Muga u kojem živi ravno 230 ljudi i čitav je srednjovjekovni gradić kao nečije dvorište.
Španjolska autonomna zajednica Catalunya ili po naški Katalonija, kojoj je autonomnost zajamčena španjolskim ustavom, ima oko 7 milijuna stanovnika od čega više od polovice živi u i oko Barcelone.
Službeni jezici su katalonski, španjolski i aranski Svojatali su ju Kartažani, Vizigoti, Rimljani, Arapi i negdje u 8.st postaje dio Španjolske. Katalonci su pružali otpor francuzima, pružali su otpor El Caudillu- Francu, pružali su otpor svima i stoljećima se borili za autonomiju da bi ju 1979. i dobili. Ovo je pravi Mediteran. Turizam je jedna od glavnih grana ekonomije pa ne moram ni spominjati da je u ljetno doba prekrcana turistima. Imaju možda i najoriginalniju kuhinju na području Španjolske, a tako ju i nastoje održati, jednako kao svoju autonomiju. Nije mi najdraža ali ipak ima nešto dobro u regiji koja je dala tako dobru hranu, izvrsna vina (ovdje se pije Cava) i prije svega Antonia Gaudia, Salvadora Dalia, Joana Miroa, Jose Carrerasa i Montserrat Caballe, Ferrana Adriu…
U Figuerasu smo morali izbjeći Dalijev muzej jer su gužve prevelike i ovo je bio jedini muzej za koji karte nismo mogli kupiti internetom. Mi smo ga vidjeli, a djeca će se strpiti do maturalca. No zato smo odlutali do Muzeja igračaka. Vrijedilo je!
Sa 5 milijuna turista godišnje Barcelona je 4. grad po posjećenosti u Europi i najpopularnije turističko odredište u Španjolskoj. Dvije su legende vezane za nastanak Barce, prema prvoj osnovao ju je Herkules, a druga spominje Hanibalovog oca, kartažanina Hamilcara Barcu.
I ovdje su trag ostavili Vizigoti i Arapi, ali već u 9.st osvaja ju Ludovik I Pobožni, sin Karla Velikog te osniva grofoviju. Već se tada javlja njihova težnja za neovisnošću da bi u 17.st Barcelona postala središte katalonskog separatizma. Zlatno doba doživjela je krajem 19.st u doba industrijalizacije.
U gradu još ima rimskih ruševina. Ipak najveće su znamenitosti djela velikog Antonia Gaudia (Sagrada Familia, park Guell, casa Batlo..). Barca ima 4.5 km plaža od kojih je najstarija i najduža Barceloneta (1.100m), ima 68 parkova koji prekrivaju 10% gradske površine. Ima previše turista. Ima zaista mnogo zanimljivosti i aktivnosti. Ne moram ni napominjati da je Museo de la Xocolata iliti Muzej čokolate bio TOP mjesto čitavog putovanja. Velikima je to bila La Boqueria, živopisna tržnica koja postoji od 13.st.
Preporuka restorana ako se nađete u Kataloniji:
Sagas u Barceloni. http://www.sagaspagesosicuiners.com/
Gotovo svaki štand u doba ručka na La Boqueriji u Barceloni.
Farma Els Casals (na stolu ćete naći samo ono što su sami uzgojili, od žitarica za kruh preko povrća do mesa). Fenomenalno. http://www.elscasals.cat/
Kamo s djecom u Kataloniji?
Figueras- Muzej Salvador Dali. Muzej igračaka. Butterfly park Empuria Brava pokraj Girone. Museu de la Xocolata i radionice u muzeju, Barcelona. MIBA- Muzej ideja i izuma u Barceloni.
Evo na kraju I nekoliko usputnih savjeta za buduće putnike namjernike u Španjolsku:
Baskija je idealno mjesto za ljetovanje ako volite kombinirati vruće dane i ugodne noći. Smjestite se u planinama i uživajte u prirodi i ugodnim noćima (obavezno ponijeti topliju odjeću, nemojte da vas zavara ljeto), a danju vam do plaža treba max sat vremena.
Rioja je savršeno mjesto za ljetovanje u paru ili s ekipom, za obilazak bodega (vinarija) kojih ima nezamislivo puno i kusanje izvrsnih vina i pintxosa.
Sevilla je zaista prevruća za ljetovanje. Ipak, osjećaj nije grozan kao kod nas na 40 stupnjeva kad se znojimo iz baš svake pore, vjerojatno zato što nema vlage u zraku pa je nekako podnošljivije.
Pive dobre, vina nezaboravna. Hrana izvrsna. Na sjeveru se služe pintxosi što je ista stvar kao i tapas. Jedino što se pintxosi uglavnom slažu u obliku sendviča za 2-3 zalogaja ( kruh sa jamon ibericom ili chorizom ili krvavicama, sa jajima spremljenim na razne načine, tikvicama, prženim patlidžanima, paradajzom i brdom zelenih pohanih paprika, razne punjene pite…) dok na jugu pod tapase služe male porcije i predjela i glavnih jela. I jedno i drugo je fenomenalano i što je važno, praktično za klince (količinski). Ovako možete isprobati sve lokalne specijalitete, klinci također isprobaju razne okuse a hrana se ne baca.
Benzin je u Španjolskoj puno jeftiniji nego u Francuskoj i Italiji ( od druge je razlika skoro dupla). Benzinskih postaja na jugu nema mnogo i uglavnom su loše. Jedino Repsol ima pristojan izbor vode, sokova i zanimacija. Naše INE, Tifoni i ini su Amerika za njih.
Voze jako dobro ali zato se čuvajte ludih Talijana i bezobraznih Francuza (mislim u vožnji, naravno). Ograničenje na autocesti 120km/h, zabranjeno piti u vožnji ( bilo što, ne smijete piti dok imate volan u rukama, zabrana alkohola se podrazumijeva).
Osim u hotelima i boljim restoranima ne snalaze se baš s engleskim. Talijanski i Frommer’s Spanish Dictionary koji sam čitala po putu (pa i malo onog spanjolskog iz sapunica) pomogli su nam da se sporazumijevamo bez ikakvih problema. Španjolci su jako ljubazni i opušteni i dat će sve od sebe da vam pomognu.
Dobre, originalne suvenire strašno je teško pronaći ( ja imam averziju prema China-made suvenirima i ne mogu otvorit novčanik kad vidim 5 dućana za redom sa identičnim jeftinim krpama). U Rioji sam jedva našla razglednice! Želite li lijep suvenir pokušajte ih potražiti po juderiama (židovskim četvrtima) koje ima svaki stari dio grada, možda naletite na kakav atelje ili mali originalni dućan.
Ne morate imati puno gotovine kod sebe, totalno su fiskalizirani i sve se plaća karticama. Garaže se naplaćuju po minuti.
Ulice su izrazito čiste ali su kafići i barovi prljavi.
Većinu karata za muzeje možete kupiti ili barem rezervirati preko interneta, posebno ako želite kakvu turu s vodičem, tako ćete izbjeći redove. I restorane je dobro unaprijed rezervirati, na isti način jer u doba ručka ili večere sve im je krcato.
Gle, već smo doma.
njamanjama 